INTERVJU: Hazim Dedić – Umjetničke ruke koje oživljavaju

0
2540

Danonoćno sjedi i završava svoj rad, prepravlja, dopunjava.. Nekada je zadovoljan, a nekada nažalost i nije. Provodi sate da bi stvorio nešto što možda nikada neće doživjeti slavu, a ni donijeti novac. Uprkos tome, on stvara.. Ljubav koju ima prema svojoj profesiji, vjetar mu je u leđa da istraje na svom putu.

Hazim Dedić je mladi Tuzlak koji se za svoju profesiju opredjelio još u osmom razredu osnovne škole. Upisao je srednju školu za Primjenjenu umjetnost, nakon čega je svoj put nastavio na Akademiji likovnih umjetnosti i to na smjeru Kiparstvo. Do sada je imao nekoliko stotina naručenih slika što je dokaz da danas neko ipak cijeni umjetnost.

– Kada si primjetio sklonost ka umjetničkom izražavanju kod sebe?hazim_dedic-1

Pa ako se može računati da sam se kao mali igrao sa blatom i uvijek pokušavao napraviti neke oblike i šarao olovkama po zidovima u kući, onda se može reći da je to urođeni talenat. Naravno to je moja majka najviše primijetila dok bi prala blatnjavu odjeću i išarane zidove po kući..

– Da li postoji neko u tvom životu ko ti je bio najveća potpora u tvom opredjeljenju?

Da, naravno da postoji.  Dobijao sam batine od roditelja kada bi kao mali došao kući sav od blata ili kada bi pokušavao napraviti neko „umjetničko djelo“ a ustvari, napravio bih samo problem u kuci, naravno to pričam o otkrivanju talenta kod sebe. Poslije su mi roditelji bili najveća potpora u mom opredjeljenju, apsolutno me podržavaju u onome sto radim. Baš kao i moji prijatelji. Oni su polazište moje motivacije!

– Šta je ono što te najviše inspiriše u tvom radu? Imaš li svoju muzu vodilju?

Inspiracija je stvarno čudna stvar. Pojavi se u trenutku, ne bira mjesto i vrijeme.. Dovoljno je da vidim neku sliku, prolaznika, djevojku, čak i da čujem neku pjesmu..

– Kada si odlučio upisati srednju umjetničku školu, da li si nailazio na negativne sugestije ili na loše komentare za tu oblast? Da li je BiH perspektivna država za tvoju profesiju?

Naravno da nisam nailazio na loše komentare. Imao sam potpunu podršku, prvenstveno od roditelja, a potom i svih prijatelja i poznanika u mom životu, ali ovdje koliko god radio neki pošten posao radiš ga samo da bi preživio. Tako da ne vidim nikakvu perspektivu u ovoj državi, a sa druge strane teško da bi mogao otići iz nje..

– Koji vid umjetničkog izražavanja ti je najdraži i kojeg najviše praktikuješ? Da li je to slikanje ili čak kiparstvo?

Kroz srednju školu sam prolazio skoro svaki vid umjetnosti. Probao sam razne tehnike i razne odsjeke. Čudno, ali sve mi je išlo poprilično od ruke, dok naravno nisam upisao Akademiju i odlučio se za „Kiparstvo“ jer me to ponajviše zanima. Ubrzo nakon toga skontao sam kako je to ustvari pravi smijer za mene, tu sam se apsolutno pronašao. Iako moja ljubav prema crtanju realističnih portreta nikada ne može umrijeti. Od malena, još kao klinac, maštao sam da mogu nacrtati nešto za  šta bi se ljudi zapitali „da li je to fotografija ili crtež“?

– Da li se od umjetnosti može živjeti i da li bi se opet opredjelio za istu profesiju?

Od umjetnosti se svakako može živjeti, samo malo teže u Bosni i Hercegovini. Naravno, ako imaš dobre ideje i ako pametno radiš, onda svakako možeš uživati u plodovima svog rada. Apsolutno jedva da se mogu vidjeti u bilo kom drugom poslu, a da to nije vezano za umjetnost!

– Da li si do sad održavao samostalne izložbe i da li planiraš u skorijoj budućnosti?

Što se tiče izložbe, nažalost još uvijek nisam održao samostalnu izložbu, ali svakako planiram u nekoj bliskoj budućnosti..

– Imaš li poruku za mlade buduće umjetnike? Da li da odustaju od svojih snova ili da se bore za njih? Vrijedi li?

Svakako da ne treba nikada odustajati od snova, ma koliko te neko sputavao i govorio kako to možda nije za tebe. Nikad se ne treba predavati, jer na kraju ako si uporan uvijek dobiješ što zaslužuješ!

IZVORFestival.ba
PODIJELI

OSTAVITI ODGOVOR