Piše Nedim Selimović

U posljednjih nekoliko godina sve veći je trend odlaska mladih ljudi iz Bosne i Hercegovine. Destinacije su uglavnom zemlje zapadne Evrope. Prije svega Njemačka, gdje mladi Bosanci i Hercegovci žele krojiti svoj životni put. Da u Bosni i Hercegovini vrijedi ostati i boriti se primjer je Mersad Vejzović. Porijeklom je iz Vlasenice, ali je Mersadova porodica tokom ratnih godina protjerana iz rodnog kraja. Rodio se u Tuzli, a odrastao u Živinicama, gdje je završio srednju školu. Školovanje je nastavio na Mašinskom fakultetu u Tuzli, ali je radi teške situacije u porodici morao napustiti fakultet. Nije se razočarao, već se nastavio boriti. Danas je uspješan mladi čovjek. Marljivi web programer i vlasnik jednog ugostiteljskog objekta u Živinicama.

“Mojim roditeljima kojim je glavna želja bila da njihova dva sina završe fakultet, teško je pala odluka da napustim fakultet. Morali su se pomiriti s tim jer nije bilo sredstava za dalje školovanje. Tu počinje borba za ono što sam danas, a danas sam samo jedan obični radnik posla kojeg volim. Iako je moj otac odrastanje mene i mog brata proveo na ratnim linijama i za to nije dobio od države ništa za sebe i svoju porodicu, nikada ga nisam čuo da je rekao da bi napustio svoju državu i uvijek je vjerovao da će već narednog dana biti bolje”, započinje svoju priču u razgovoru za Tuzla Online 23-godišnji Mersad Vejzović, koji je potom govorio o svom poslu.

“Moje primarno zanimanje je web programer, pored toga se bavim i ugostiteljstvom, vlasnik sam nargila bara “Čaršija” u Živinicama. Programiranjem se bavim od 2009. godine kada mi je najveća sreća bila što sam znao napraviti login formu, programeri znaju o čemu pričam, iako je to u programiranju nešto bezveze, meni je tad bilo kao da sam otkrio novu planetu. Tu se rodila ljubav prema tom poslu. Od tog trenutka svaki dan sam provodio u sticanju znanja iz te oblasti i upoznavanju ljudi koji se bave istim poslom”, prisjetio se prvih dana u web programiranju Vejzović.

Nije bilo jednostavno. Naš sagovornik izdvajao je mnogo vremena za svoj poziv, a pritom je zarađivao mizerno. Vjerovao je u sebe da će se izboriti na tržištu.

“Sjećam da sam sedmično radio kao programer za nekog momka koji je tad imao oko 25 godina za nevjerovatnih 12 dolara sedmično. Oko 40 sati sedmično radio sam za 12 dolara. Sjećam se da sam znao raditi ujutru do šest, obući se i otići na nastavu. Mogu vam reći da sam bio veoma sretan tada, jer sam čitao po forumima da iskusni programeri zarađuju sa puno iskustva, velike količine novca, pa mi je glavni cilj bio da učim i budem što bolji programer u cilju povećanja mojih prihoda od tog posla. Kako je vrijeme odmicalo tako su i novi poslovi dolazili, sa novim poslovima sam sticao iskustvo, a kasnije to iskustvo kroz svoju satnicu naplaćivao. Sjećam se da sam 2014. godine došao do satnice od 18 dolara kao back-end developer na jednom sistemu za vlasnika iz Austrije. Uspjeh preko noći ne postoji, on se gradi godinama i nije bitna sredina gdje radite nego kako radite, kako se ophodite prema svom poslu i kako nadograđujete svoje znanje. Kada sam gradio svoje znanje iz programiranja veliki broj ljudi je reklo da od toga nema ništa, ali kao što vidite nisam odustao nego sam nastavio jer sam vjerovao u sebe”, priča Vejzović.

Na život gleda optimistično. Mladim ljudima u našoj državi poručuje da ostanu u Bosni i Hercegovini i bore se za svoju budućnost.

“Mišljenja sam da svoje nikad ne treba napuštati pa makar sam ostao i branio sve to, šta god rekle statistike i brojke, ja vjerujem da se u BiH može lijepo živjeti ako ste spremni učiti i vrijedno raditi. Živimo u takvom vremenu da je moguće prodavati i maglu, ali koliko se može prodati zavisi od toga hoćete je pakovati u teglu ili ćete uraditi neko lijepo pakovanje sa modernim dizajnom i lijepom reklamom. Znači da je i do vas samih da li ćete uspjeti u svojoj državi ili ćete otići. Za kraj da napomenem da ova naša lijepa domovina još uvijek nije izliječila ratne rane te u nedostatku etičke i moralne edukacije današnjoj omladini uglavnom nedostaje osjećaj ljubavi prema rodnoj grudi i domovini za koju su mnogi svoje živote dali. Ne smijemo sebi dozvoliti da tek tako dignemo ruke i napustimo svoju svetinju uz napomenu da je u životu uvijek najlakše odustati”, zaključio je u razgovoru za Tuzla Online Mersad Vejzović.

OSTAVITI ODGOVOR

Please enter your comment!
Please enter your name here