Obrazovanje

Mudri Sokrat je rekao; atinjani ako ne budete imali obućara hodaćete bosi, ako ne budete imali krojača hadaćete goli a ako ne budete imali učitelja, neće vas biti. Ova mudra izreka Sokrata potvrđuje da je obrazovanje glavni uslov za život, napredak pa i za opstanak ljudskog roda. Da je ovo tačno najbolje se može vidjeti na osnovu različitog stepena razvoja pojedinih društava.
Društva koja vode računa o obrazovanju naraštaja koje dolazi, su na vaćem stepenu ekonomskog i kulturnog razvoja. I ne samo to, društva koja su dobro organizovana, i stariju populaciju tehnološki obrazuju u toku njihovog radnog vijeka. Posebno stimulišu svakog pojedince koji se sam edukuje uz rad. Tako naprimer Švedska, radnu populaciju preko četrdesetpet godina života, obavezno šalje na edukaciju. Svakom pojedincu preko ove starosne dobi država obezbjeđuje platu kao da radi pod uslovom da ‘ide u školu’.
Po završetku ovog obrazovanja, u pitanju je obrazovanje koje se odnosi na ovladavanje novim tehnologijama, polaznik ne mora, u svakom slučaju, da se vrati na radno mjesto sa kojeg je otišao na ‘doškolovanje’. Ovim načinom obrazovanja, Švedska nastoji da održi tehnološki nivo znanja svoje populacije koja će doprenijeti daljem razvoju zemlje.
A kako mi ‘stojimo’ sa obrazovanjnem. Nikako, najkraće rečeno. Otkako smo počeli ‘glumiti’ tržišnu ekonomiju i demokratiju, kod nas je sve crno, pa i obrazovanje. Mi smo bukvalno shvatili tržišni način privređivanja. Eto uveli smo demokratiju, višestranački politički sistem i kapitalizam kao društveni produkcioni odnos i time smo sve riješili. Ne moramo ništa raditi, ne moramo se ni obrazovati u skladu sa tehnološkim potrebama. Mi ćemo putem raznih marifetluka, koristeći višestranački demokratski sistem i rupe u društvu, pribavljati znanja i zvana iza kojih ne stoji ništa.
Obrazovanje, kao jedan od najvažnijih segmenata života, mi smo srozali na najniži nivo, visokoškolske ustanove niču kao pečurke i svim gradovima naše zemlje sa jedne strane, a sa druge strane, osnovno i srednje obrazovanje nema sredstava ni za kredu i papir.
Od pojedinaca t.j. od nacionalnih vođa sve zavisi pa i obrazovanje. Aferim državo, kada si dozvolila, da pojedinci postanu tvoj glavni faktor koristeći razne marifetluke. Za takve obrazovanje je, zadnja rupa na svirali. Njima je bitno da se oni što više okoriste. Oni su ti sa kojima sve počinje i sa kojima se sve završava.
Selimović Edhem Edo