Posipanje ulica solju štetnije je nego što se misli

Mane posipanja zamrznutih ili snijegom zametenih ulica solju zimi neki su više, neki manje svjesni. Među svjesnijima su svakako vlasnici pasa koje svako toliko trebaju prošetavati po takvim ulicama.

U osnovi, riječ je o najobičnijem natrijevom kloridu, poput kuhinjske soli, ali s nekoliko hemijskih dodataka pomoću kojih je takva sol djelotvornija u snižavanju temperature taljenja, odnosno otapanja snijega i leda. Otprilike na kakvih -10°C. I zaista funkcioniše, kao što podjednako dobro djeluju i kalcijev, odnosno magnezijev klorid.

Kako bi bila djelotvorna, po svakom četvornom metru zamrznutog ili zametenog tla potrebno je 100 grama soli, a to onda znači da se svake zime po gradovima posipaju ogromne količine soli, i to sve kad bi se u svakom trenutku pazilo da se s njom ne pretjeruje.

A ne treba puno mašte za dokučiti koje bi mogle biti mane izbacivanja tolikih količina soli u okoliš. Ona šteti stablima, biljkama, nagriza fasade zgrada, spomenike, automobile, a nakon što se s ulica ispere, sve te ogromne količine soli odlaze u tlo, u najgorim slučajevima i u podzemne vodene tokove. Sve da uslijed takvih stvari i ne trpi priroda, gomilaju se materijalne štete.

Oni koji imaju psa, jako dobro znaju o kako agresivnim tvarima je riječ. Njihovi ljubimci šepaju kad naiđu na posoljeni dio pločnika, nerijetko im se šape izranjavaju prije nego što vlasnici uspiju i reagirati. I jedino što im preostaje je da im šape ispiru vodom u kadi kad se vrate doma ili, u najgorim slučajevima, da odu kod veterinara.

Potreba za solju se, inače, bitno smanjuje ukoliko se, u slučaju padanja snijega, ulice na vrijeme očiste grtalicama. Ponekad u takvim slučajevima ulice uopće nije neophodno soliti. Svjesni šteta koje sol nanosi pojedine općine u Njemačkoj sol na ulicama sasvim su zabranile.

Berlin, Hamburg i München sol su apsolutno zabranili na pločnicima i svim drugim površinama po kojima se kreću pješaci, što uključuje i stepenice. Stuttgart, pak, sol dopušta isključivo u slučaju padanja kiše koja se ledi u doticaju s tlom. Umjesto toga primjenjuju pijesak, šljunak, vapnenac ili drvenu piljevinu.

Svako od tih sredstava nekad ima veće, nekad manje prednosti. Šljunak, primjerice, ne vole biciklisti nakon što se sve otopi. Piljevina je jako zgodna jer se nakon otapanja može pokupiti i kompostirati…