Rudari: Razočarani smo što nas se sjećajaju samo kada se dese nesreće!
I nekoliko stotina metara ispod zemlje postoji opasnost od zaraze Korona virusom. Toga su svjesni i rudari, koji svaki dan živi silaze pod zemlju. Kažu da Korona nije prisutna u jami, da je samo oni tamo mogu donijeti.
Svjesni ozbiljnosti situacije i neophodnosti za električnom energijom, koju kopanjem uglja omogućavaju Termoelektrani, pristupili su Naredbama i donesenim mjerama Kriznih štabova.
Dezinfekcija ruku, autobusa, objekata, garderobe kao i rukavice i maske, obavezni su svakom radniku prije silaska i izlaska iz jame kazao je Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata Rudnika Kreka.
“Mi ne možemo kazati da smo ih zaštitili sto posto, svjesni su i oni da nisu zaštićeni, niko u društvu nije. Mi ne znamo ni s kime se borimo, ni do kad će trajati ni kako će završiti, ali svjesni da su neophodne te tone uglja, ja obećavam u ime 2350 rudara rudnika Kreka da se obezbijedi kontinuitet u proizvodnji el.energije, jer znamo svi šta bi značilo u ovom vremenu koje nas je zadesilo da nema el.energije” – rekao je Tokić..
Bitno je istaći da su u rudnicima pojačane mjere zaštite rudara, a izmjenama okolnosti i mjere se mijenjaju. Iz Rudnika Kreka svakodnevno se proizvodi između pet i šest hiljada tona uglja, a oko 95% ide za potrebe Termoelektrane Tuzla. Rad u grupama do pet ljudi otežava ionako težak rad rudara u Rudnicima Kreka. Sa krocom i lopatom, ulažući sve svoje napore, ipak postižu zacrtane ciljeve, a trenutna situacija ih nimalo ne obeshrabruje, istakao je poslovođa jame u Rudniku Mramor, Senad Sejdić.
“Mi se uzdamo u to da smo mi dolje naslonjeni jedan na drugoga. Mi se ne uzdamo na način da će neko drugi doći. Nama je dolje komorat bliži nego brat. Mi moramo dolje jedan s drugim bit. Možda ćemo poduzeti da ne uzimamo isti hljeb, svako sebi nosi, nego eto da ne pijemo iz iste flaše, a šta će se desiti, desit će se i mi smo svjesni toga” – naglasio je Sejdić.
Rudari su svoju nesebičnu humanost uvijek prvi pokazivali gdje god je to trebalo, a kako kažu, boli ih to što iako su najviše izloženi svemu, nigdje se ne spominju. Neoboriva je činjenica da bez rudarskog sektora ne bi mogao funkcionisati elektro energetski sektor, s toga im je neophodno posvetiti više pažnje, naglasio je Zuhdija Tokić, predsjednik Sindikata Rudnika Kreka.
Mi smo razočarani bili kao ljudi. Rudari su u ratu dali svoj doprinos. Rudari su uvijek spremni kad god je bilo kakva pomoć potrebna. Međutim spominjemo se samo kad je Dan rudara i neka nesreća. da hoće ovo sve proći, bit će vremena. Ne samo mi rudari, nego i novinari i mnoge struke koje se nedovoljno afirmišu i tek kad se nešto desi spomenu se – kazao je Tokić.
I dok ugljena prašina pada po njihovim bijelim licima, a ruke crne i ispucale od rada, sa teškom krampom bore se da iskopaju komade uglja, strah od zaraze virusom, negdje u dubini njihove herojske duše, razbija misao na porodicu, i trenutak kada će iz duboke utorbe zemlje ponovo biti zajedno. Do tog trenutka, borba sa nevidljivim neprijateljem, kako Korona virus nazivaju rudari, nastavlja se i dalje, i niko ne zna do kad će trajati. (RTV Slon)