Sjećanje: Latif Havkić 1946-2015.

Nedavno je preminuo jedan od najvećih sevdalija ovih prostora Muhamed Mujkanović. Prije par dana napustio nas je,po mnogima,najveći kantautor Balkana Kemal Monteno a jučer se u Živinicama proširila i tužna vijest da nas je zauvijek napustio i živinički kralj sevdaha Latif Havkić.
Latif Havkić bio je čovjek, koji se ne sreće svaki dan. U životu je probao sve i osjetio šta znači slava, ali i potpuna anonimnost i zaborav. “Drmao” je najjačim jugoslovenskim i bosanskim kafanama i klubovima, ali je nastupao i tamo gdje ga niko nije znao. Dobar dio života proveo je u mnogim većim i manjim gradovima bivše države ali i sadašnje domovine ali Živinicama se uvijek vraćao.
Latif Havkić je ako ništa drugo, onda imao vrlo zanimljiv život. Od trnja do zvijezda i nazad. Malo je govorio, ali je volio da ga se sluša. Posebno kada pjeva. Bilo je nešto posebno u glasu od koga su vas u njegovim najboljim momentima podilazali trnci.Latif je svojevremeno snimio niz antologijskih pjesama a mnogi, pa čak i viđeniji izvođači sevdalinke, smatrali su ga jednim od najboljih interpretatora kako sevdalinke tako i kvalitetne novokomponovane muzike.
A onda su počeli problemi.Osjetilo se u izvedbi da glas više nije onako čvrst, kakav je bio, da pjevaču nedostaje daha. Dugo se Latif borio sa time i negirao, povremenim nastupima, da ga je bolest sustigla. Velike pauze u njegovim rečenicama, govorile su više od riječi. Glas mu je bio nesiguran i treptav, a pogled nekako odsutan i tup. Vijest o Latifovoj smrti, došla kao i svaka druga vijest o nečijem odlasku. Takva informacija uvijek iznenadi i ostavi vas na par trenutaka zamišljene.
Život je smrtan, ali su sjećanja zato vječna. Pamtićemo ga kao živiničkog kralja sevdaha.